недеља, 26. јануар 2014.

Srećnost



Srećnost

Kod nas u srpskom jeziku po mom mišljenju nemamo adekvatan prevod engleske reči happiness, predlog za prevod koji bih dao jeste srećnost

Sreća je prijatno funkcionalno osećanje koje osećamo kada smo zadovoljili neku svoju važnu želju, dok je srećnost prijatno funkcionalno stanje. Glavna razlika između stanja i osećanja jeste u intenzitetu i vremenskom trajanju u kojem ih osećamo. Osećanje sreću osećamo veoma intenzivno ali vremenski interval u kome je osećamo je relativno kratak, dok je intenzitet osećanja stanja srećnosti umeren, ali je vremenski interval u kome ga osećamo relativno dugačak.

U modernom društvu koje je većinski prevazišlo borbu za egzistenciju, velika većina nas želi da ostvari srećnost. Na tom putu veliki broj ljudi pravi greške koje ih ne dovode do željenog efekta.
Jedna od glavnih grešaka koje pravi moderno društvo je zabluda da srećnost dolazi spolja. Vođeni ovom zabludom očekujemo da kada ostvarimo neku našu veliku želju, kad nađemo posao iz snova, partnera koji nam odgovara, kupimo novi auto, onda ćemo biti srećni zauvek. I da, zaista budemo srećni... ali samo na kratko. Posle ostvarenja naše velike želje, nivo srećnosti se vraća na isti onaj nivo koji smo imali pre nego što smo ostvarili veliku želju. Slična stvar se dešava kada doživimo neki veoma neprijatan događaj, naš nivo srećnosti naglo opada, ali posle određenog vremena se vraćamo na nivo srećnosti na kome smo bili bazično. To naravno ne znači da treba da prestanemo da ostvarujemo naše želje zbog kojih ćemo osećati sreću jer je sreća prijatno i funkcionalno osećanje, ali znači da treba da razvijemo adekvatnije načine za ostvarivanje srećnosti.



Jedan od pogrešnih puteva ka srećnosti, jeste hedonizam. Uživanje u stvarima, hrani, piću itd. smatram dobrim sve dok ne odlazi u ekstreme. Ono što je nefunkcionalno, jeste hedonizam kao jedino sredstvo ostvarenja srećnosti. Ekstremnim heodinizmom ćemo postići održavanje sreće na višem nivou, ali onog momenta kada prestanemo da pružamo sebi takve užitke, onda smo „osuđeni“ na naš bazični nivo srećnosti.
Kako bismo ostvarili srećnost, veoma je bitno da odustanemo od paradoksalne ideje da želimo konstantno da osećamo sreću, jer je to nemoguće, a samim tim će nam želja biti osujećena i nećemo biti srećni. Realno i dostižno očekivanje jeste da osećamo srećnost.

Srećnost dolazi iznutra i zavisi od toga kakvo mišljenje imamo o sebi, kakvo mišljenje imamo o svetu koji nas okružuje i od našeg odnosa prema životu. Srećnost ne zavisi od toga šta posedujemo, kakav je naš socijalni status, koliko smo omiljeni u društvu...

Ohrabrujuća stvar u celoj priči jeste da mi sami odlučujemo koliki će biti naš bazični nivo srećnosti i to što mi možemo da utičemo da on raste kroz život.


Stefan Mitrović Jokanović

TA psihoterapeut (u edukaciji)





Ovaj tekst je autorski. Ukoliko želite da ga objavite na svom sajtu/portalu/blogu biće mi drago, ali vas ljubazno moli da u tom slučaju postavite link ka mom blogu i/ili kontaktirate mene. Hvala na razumevanju :)